Tvornica Borovo je od samog početka pa sve do okupacije Borova naselja bila žila kucavica obrane Vukovara od srpske agresije. Ona je davala struju, vodu, ovdje se oružje i oruđe popravljalo i izrađivalo. U sklopu tvornice nalazilo se i njeno skladište – Borovo Commerce. Srpski napad na grad i velika materijalna razaranja napravila su od Borovo Commercea sklonište za oko 1000 građana, uglavnom starijih i nemoćnih osoba.
Posljednjih dana mjeseca rujna, s obzirom na stanje u vukovarskoj ratnoj bolnici i sve većim potrebama zbrinjavanja lakše ranjenih, bolesnih i nemoćnih u tvornici Borovo, pojavila se potreba da se Borovo Commerce organizira kao pričuvna bolnica. Pričuvna ratna bolnica i prihvatilište odigralo je u prvim danima značajnu ulogu. Evakuacija ranjenika iz grada bila je onemogućena te su lakši ranjenici i zaliječeni ranjenici i bolesnici upućivani u rezervnu bolnicu u Borovo Commerce i druga skloništa. U tom najbolje opremljenom skloništu u Vukovaru, s agregatima i stalnim dotokom vode i struje, boravilo je oko 250 ranjenika i 600 civila. Sklonište je bilo „pregrađeno“ zastorima od plahti da bi se odvojio prostor u kojemu su živjele obitelji od prostora u kojemu su bili smješteni ranjeni i umirući. Posljednji premještaj ranjenika iz ratne bolnice u Borovo Commerce izvršen je 8. studenoga 1991., uz veliki rizik, kako za ranjenike tako i za vozače. Te noći otpremljeno je iz bolnice 30 ranjenika.
Iako je Borovo Commerce trebao služiti za zbrinjavanje lakših i zaliječenih ranjenika, često su, s onim što su imali, liječnici i sestre u Commerceu morali zbrinjavati i vrlo teške ranjenike. Stanje se pogoršalo kad je početkom studenoga presječena komunikacija Vukovar – Borovo naselje. Tada su ostali odvojeni od matične ustanove te im je prekinut i kakav-takav dotok pomoći.
Dan prije potpunog sloma otpora, neminovno je bilo da na udar agresora dolazi Borovo Commerce u kojem se u to vrijeme nalazilo 250 ranjenika, žena i djece. U skladište se povukao i dio branitelja naselja, ukupno više od 1500 Borovčana. Bijela zastava i zastava Crvenog križa istaknuta je u jutarnjim satima 20. studenoga. Kalvarija je počela poslije 9 sati, kada su tenkovima počeli razarati Borovo Commerce. Uskoro se razbuktao plamen, zapalila se obuća u skladištu, postalo je jasno da će neprijatelj pokoriti tvornicu i naselje oko nje. Između 14 i 15 sati, nastupilo je vrijeme pregovora s agresorom. Pregovarači su bili prisiljeni na bezuvjetnu predaju uz fizička i psihička maltretiranja te je uslijedila dogovorena predaja. Na izlascima prema vozilima za prijevoz u koloni koja su bila udaljena i do kilometar, počeli su napadi na zarobljenike i odvođenje iz kolone. Oni koji su bili odvedeni iz kolone rijetko su se u nju vraćali, pa su svi zarobljenici u dolaženju do vozila vidjeli spas. Za zarobljene branitelje i civile bila je kobna obuća namijenjena kanadskom partneru „Roysu“, visoke žute cipele – obuća koja je uskoro postala simbol branitelja jer su po njima prepoznavali pripadnike Zbora narodne garde. Svi oni koji su na nogama imali te cipele bili su odvođeni iz kolone i ubijani. Sve muškarce, bez obzira na status, a za koje su procijenili da su mogli nositi oružje odvojili su od civila. Ta je skupina najvećim dijelom autobusima odvezena u Srbiju, u logor Stajićevo kod Zrenjanina.
Na dan okupacije Borova naselja ubijena je 51 osoba, a u ovoj četvrti u tri mjeseca opsade poginulo je 176 civila i branitelja. Njih 48 odvedenih iz Borovo Commercea još se vode kao nestali. Jedan dio civila i branitelja odvedenih iz Borovo Commercea ubijen je i pokopan u masovnoj grobnici na farmi „Lovas“. Na toj farmi, na području između Dalja i Borova Sela, započela je u travnju 2001. ekshumacija iz masovne grobnice iz koje su identificirani posmrtni ostaci 24 civila i branitelja.
#TvornicaBorovo #BorovoCommerce #BorovoNaselje #MCDRVukovar #MCVukovar #MCDRVU #MemorijalniVukovar #MemorijalniCentar #Vukovar #Trpinjska #GrobljeTenkova #HerojiVukovara #GradHeroj #NikadZaboravljen
